OO2019 - Prva pauza

U prijašnjem blogu "Kriza" spomenuo sam probleme s kojima se sukobljavam tijekom ove zimske ekspedicije. Četvrti dan putovanja nisam imao volje veslati iako su vremenski uvjeti i stanje mora bili prihvatljivi. Odlučio sam ipak odveslati taj dan jer je prognoza najavljivala za 2 dana jak levant (istočni vjetar), a dan kasnije 2 dana jakog juga (jugoistočni vjetar). Upravo tih 3 dana iskoristiti ću kao vrijeme za pauzu.

 

Nakon prestanka krize bio sam baš dobro raspoložen te sam razmišljao možda ipak odveslati do svjetionika Pločica. Levant bi me gurao prema zapadu, odnosno prema spomenutom svjetioniku koji se nalazi na hridi usred Korčulanskog kanala. Da sam otišao na Pločicu, najvjerojatnije bih ostao tamo 2 dana tijekom olujnog juga praćenog kišom. Nisam imao pojma ima li mjesta i zaklona za šator pa sam odlučio ostati na Pelješcu. Da sam na vrijeme pogledao poruke na Facebooku vidio bih da sam mogao dobiti ključ od malog skloništa kraj svjetionika. Možda bih i otišao, ali srećom nisam nego sam ostao u Lovištu na Pelješcu.

Stiglo je nevrijeme pa je bilo vrijeme za pauzu. Trebalo je složiti video i foto materijale, napisati koju objavu na blogu, objaviti neke slike na društvene mreže i osušiti opremu. Ni tijelo se nije bunilo na pauzu od veslanja, ali da se ne bih previše odmorio sam fizički radio ta tri dana s Robertom. Roberta sam upoznao na preporuku njegove rođakinje Sonje iz HPD Mosor. Robert se bavi ljetnim turizmom, vodi restoran i apartmane te nudi različite sadržaje za aktivan odmor. Zimi sve to preuređuje i nadograđuje pa mu je trebalo pomoći. Za 3 noći punog pansiona sam volontirao 5-6 sati dnevno.

Prvi dan sam cijepao drva, čistio parking, tovario kamenje s farme u prikolicu te isto kamenje bacao u more u svrhu obnove male rive koja je uništena ove zime za vrijeme olujnog vremena. Drugi dan sam radio rupe u zidu čekićem za stavljati estrih, a nakon što je kiša prestala smo ponovno prebacivali kamenje s farme na rivu. Na farmi smo uzimali kamenje od starog razrušenog suhozida. Ukrcali bismo ih na prikolicu pa se natrag vozili u selo. Mislim da smo par tona kamenja prebacili u ta dva dana! Treći dan sam skidao pločice u kupatilu, dizao parket u jednom apartmanu i skidao ormariće iz kupaonice više apartmana. Krenuli bi s radom ujutro nakon doručka, uzimali pauzu za ručak nakon kojeg bi još dva sata radili pa bih oko 15h najčešće bio gotov. Međutim, nisam bio jedini volonter u kući. Uz mene volontirale su Francuskinja Chloe i Amerikanka Elizabeth. One su došle preko neke volonterske internet organizacije pa za hranu i smještaj 5 sati dnevno volontiraju u poslovima koji im se nude, a da ih mogu odraditi.

Nakon posla bih fizički odmarao u sobi, ali mentalno još radio na laptopu pregledavajući materijale i pripremao objave za blog i društvene mreže. Tih dana sam vodio dnevnik putovanja za sve proteke dana, ali također i bilješke o svjetionicima kako bih imao što kvalitetnije objave na društvenim mrežama. Kad bih se umorio gledao bih TV ili razgovarao s osobom koja mi najviše nedostaje, a nije mama. Kroz jutro četvrtog dana odmora padala je kiša, ali prema prognozi je trebala stati popodne stoga sam pozdravio domaćine i krenuo prema praznom horizontu.

Hrvatska ima 79 otoka, 525 otočića i 642 hridi i grebena. Otok je kopno okruženo morem sa svih strana površine veće od 1 kilometar kvadratni. Otočić je otok površine manje od kilometra kvadratnog, a veće od 1 hektra. Svi otoci koji su manji od jednog hektra, a da su stalno iznad površine mora su hridi, a oni koji su povremeno ispod površine mora su grebeni. Mislio sam da je Pločica službeno hrid, no prevario sam se. Ipak je otočić, površine od 7 hektara.

Lokalci iz Prigradice zovu spomenuti otočić Pločice jer se sastoji od dva izdužena otočića koji su povezani tankim kamenim grebenom. Taj greben je visine jedan metar i par metara je širok. Kada je olujno more, valovi se konstantno lome preko grebena te nije moguće prehodati isti kao što je to moguće za vrijeme mirnog mora. Nakon tri dana odmora na Pelješcu imao sam odličan dan veslanja do Prigradice na Korčuli. Dan kasnije mislio sam veslati prema Korčuli iako je najavljen umjeren levant. Ipak sam odlučio napraviti jedan dan pauze, ali ne radi loše prognoze već zbog žalovanja za dronom kojeg sam djelomično svojom greškom poslao na spavanje na dno mora kod svjetionika Pločica. Više o tome ću pisati u svojoj sljedećoj objavi "Dron ode, dron dođe."