Vila Velebita - tekst pjesme (stara objava 21.09.12.)

Pjesma "Vila Velebita" postoji u više inačica. Proširila se kao narodna budnica nakon što ju je na jednoj priredbi u Zagrebu 1882. otpjevao zbor iz Gospića. Prvi poznati zapis riječi pjesme načinio je gospićki gimnazijski profesor Robert Pinter 1887. slušajući kod pastira na Svetom brdu, na Velebitu. Uglazbio ju je (nije sasvim pouzdano), po narodnoj melodiji, vojni kapelnik 10. graničarske pukovnije Josef Weslely (1808. - 1887.). Tijekom vremena riječi i opseg pjesme su se mijenjali.

• Jezgru čine prve dvije kitice i pripjev s tim da drugi stih treće kitice može glasiti i "Ja ljubim tvoje smilje".
• Četvrta stih pripjeva može glasiti i "Slobodna Hrvatska" a šesti stih glasi i "Ti Vilo Velebita".
• Treća kitica izražava vrijeme kad je Lika bila na austrijsko-tursko-mletačkoj tromeđi, a danas je ta "tromeđa" poveznica hrvatskog naroda u sjevernoj i južnoj Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini.
• Četvrta kitica nastala je za Drugog svjetskog rata, a peta nije izvorna, no dodaje se u novije vrijeme. "Vilo Velebita" u hrvatskom narodu ima simboličko značenje poput himne (u jugoslavensko vrijeme bila je zabranjena i sudski progonjena)

RIJEČI PJESME:

Oj, ti Vilo, Vilo Velebita
Ti našeg roda diko,
Tvoja slava jeste nama sveta,
Tebi Hrvat viko.

Ti Vilo Velebita,
Ti našeg roda diko,
Živila premila,
Živila premila,
Živila oj, premila
Ti Vilo svih Hrvata!

Velebite vilovito st'jenje,
Ljubim tvvoje to golo kamenje
Ljubim tvoga u gorici vuka
I onoga ličkoga hajduka.

Ti Vilo Velebita...

Na tromeđi hrvatskome rodu
Velebite stavio te Bog,
On će dati skoru nam slobodu
S tebe vidit' cijeloga roda svog

Ti Vilo Velebita...

Velebite, kršna goro naša,
Rad u tebi vojujem,
Sam da nema u tebi rovaša,
Radin kojih bolujem.

Ti Vilo Velebita...

Mene moja naučila mati,
Da ja kličem živili Hrvati,
Da se borim, borim za slobodu,
Za slobodu hrvatskom narodu.

Ti Vilo Velebita...

• Sve je ovo preuzeto iz Časopisa "Vila Velebita"