OO2019 - Prvi dani

Jutro je. Napokon krećem ostvarivati svoju tri godine staru ideju. Došao je dan kada krećem veslati, ali stalno razmišljam kako se nisam dovoljno pripremio. Zato svaki put u zadnje tri godine kada bih veslao ili u prolazu ugledao svjetionik, pomislio bih na svoju zimsku ekspediciju veslanja kajakom do svih svjetionika izgrađenih u 19. st. na području današnje Hrvatske. Prošle dvije zime odgodio sam svoj polazak, ali ova nije poput njih.

Prvi dani ovakvih višetjednih putovanja/ekspedicija uvijek su najkompleksniji. Javljaju se vrlo različite emocije:  ushićenje, radost, samoća, umor, strah, dosada, napor, glad i druge teškoće... U ovih prvih pet dana odveslao sam od Splita do vrha poluotoka Pelješac što čini ukupno 118,60 km. Obišao sam do sada 5 od ukupno 57 svjetionika.

Prvi dan bio je fantastičan. Nekolicina prijatelja došla su me podržati i otpratiti, a neki su čak zaveslali sa mnom jednu dionicu mog putovanja. Također je došao i fotograf za Slobodnu Dalmaciju koji me slikavao tijekom priprema i spremanja stvari u kajak. Kada smo napokon krenuli pala je još koja fotografija, a među njima i fotka, mojoj curi najdraža, na kojoj joj šaljem pusu. Kao što sam već spomenuo, nisam krenuo veslati sam. Ana i Dražen krenuli su u duplom kajaku, dok su Duje i Boris bili u single kajaku. Duje i Ana su odveslali do Kašjuna jer su imali privatnih obaveza ostatak dana dok smo Boris i ja nastavili dalje. Dražen nam se ponovno priključio na Žnjanu, ali sada u single kajaku.

Najbolja ruta bila je upravo od Stobreča do Omiša jer je bura stala pa je nastupila teška bonaca. Zalazak sunca u Omišu bio je šećer na kraju dana. Spomenuti prijatelj Duje sredio mi je smještaj u Omišu što je na kraju bila idealna prilika da me cura još jednom vidi te isprati na drugi dan veslanja.

Drugi dan bila je skroz druga priča. Prvo sam morao odveslati do Brača, točnije do Pučišća i svjetionika sv. Nikole. Vjetar je radio lagane valove, ali ništa strašno za mene. Nakon sat vremena veslanja već su mi nedostajali Boris i Dražen, moje jučerašnje društvo u veslanju. Tada mi se već javlja prva negativna misao o smislu ovog zimskog kajakarenja. Ne dajem puno pažnje tome pošto je razlog u mojoj glavi vrlo jednostavan. Znam da bi bilo bolje odveslati do svih svjetionika u društvu i po ljeti, ali nažalost okolnosti su takve da moram birati zimu osim ako mislim dati otkaz na poslu kojeg radim iz gušta. Da ne spominjem kako si nikad ne bih oprostio da nisam pokušao ostvariti svoju dugogodišnju ideju. Razmišljajući, doveslao sam do svjetionika sv. Nikole i nailazim na jednu malu uvalu gdje kajak pažljivo izvlačim na stijene, odnosno betonsko klizište za barke.

Nakon pauze nastavljam veslati. Imao sam u planu isti dan doći do Makarske, ali vjetar i valovi protiv kojih sam morao veslati, te ponovno kasniji start polaska, rezultirao je promjenom planova i noćenjem u mjesto Povlja na otoku Braču. Prognoza za drugu noć najavljivala je žestoku kišu, a kako sam se nalazio u naselju odlučio sam radije raspitati se za smještaj nego tražiti mjesto za šator. Dobro sam se naspavao, ali kako nisam imao grijanje u sobi, odjeća za veslanje bila je još vlažna. Krenuo sam veslati malo poslije podne jer od tada Jugo počelo slabiti i okretalo je na Oštro. Sjeverna obala Brača nalazi se u zavjetrini od vjetra tako da je bilo baš ugodno za veslati, dok je prelazak kanala do Makarske bilo dobro iskustvo i adrenalinska zabava što se valova tiče.

 

Veslati po ovakvom moru ljeti ne predstavlja mi nikakav problem, ali sada mi nije bilo baš svejedno jer je more dosta hladno, a ne osvježavajuće. Razmišljao sam da ako se prestrašim i popustim strahovima, malo veći val mi može poljuljati stabilnost i prevrnuti me. Na svoju sreću ostao sam smiren te nisam popustio strahovima već sam se vodio iskustvom i riječima koje govorim turistima u sličnim situacijama.

Priloženi link video je trećeg dana veslanja. https://www.youtube.com/watch?v=nJwtMG_dLG8&feature=youtu.be&fbclid=IwAR0qT6GeOxHgrRuSo4c8kY_QrwIL9cn4hKAm5va2XjpjHGyEcm56Y0N_Wpc

Nakon nešto više od dva sata prolaska kroz kanal, došao sam do svjetionika sv. Petar u Makarskoj. Snimio sam fotografije i video svjetionika te popio Svetionik pivo iz Dogme Brewery. Morao sam odveslati još do plaže pokraj hotela Osejava što je bilo mojih prvih 15-ak minuta noćnog veslanja, još po nemirnome moru. Veslao sam do hotela Osejava jer sam u blizini imao apartman - prijatelj Duje svojim poznanstvima opet sređuje smještaj za mene. Danas sam imao najžešće uvjete za veslanje, ali ne toliko strašne uspoređujući s nekim ljetnim.

Nakon što sam se smjestio u apartman izašao sam prošetati s prijateljem, susjedom, kolegom Bućanom. Majstor za bicikle došao je do Makarske donijeti mi par sitnica koje nisam imao na startu. Nakon što smo se razišli došao sam u apartman, ''gubio'' vrijeme na društvenim mrežama, a od umora nisam ništa puno napravio osim stavio svu silnu elektroniku na punjenje.

Novi dan, a ja opet kasnim sa startom. Nisam bio motiviran kada sam vidio da opet moram veslati protiv valova, vjetra i morske struje. Tad sam imao prvu pravu krizu, a čak mi je kroz glavu prolazilo da uopće ne odem veslati taj dan. Umorio sam se od manjka vremena kojeg imam na ovom putovanju jer je puno posla u malo vremena, jednom riječju - natrpano. Više o tome pisat ću u sljedećem postu "Kriza".

Krizu sam rješio na svoj način. U razgovoru s jednim gospodinom iz Makarske, koji mi je prišao i spominjao intervju u lokalnom listu, zaključio sam kako stvarno nemam razloga za današnji odmor jer more ne izgleda toliko zastrašujuće. Istina je da veslam protiv struje, ali vjetar iznosi par čvorova pa zaključujem kako mogu nastaviti dalje. Kod Igrana me uhvatila kiša, ali bolje kiša nego jaki vjetar. Iako sam taj dan planirao doći do Sućuraja na Hvaru, odlučio sam noćiti u Živogošće Blatu jer nisam htio opet doći u zalazak do svjetionika pa da me prilikom raspakiravanja uhvati mrak. U Živogošću sam planirao spavati u šatoru, ali mladi par sa psima kojeg sam upoznao na plaži me nagovorio da odem prenoćiti kod njih. Najdraža stvar u cijelom smještaju bio mi je stari radijator koji je osušio svu moju mokru robu dok sam spavao, konačno. Prije spavanja podružili smo se u lokalnom kafiću Maslina... ja sam njima razbio zimsku svakodnevicu, a oni meni ponudili noćenje i omogućili puno više nego šator i još jedna kišna noć.

Ujutro sam napokon bio u potpuno suhoj opremi! Jutro je bilo sunčano, a more bonaca – vrijeme za koje se nadam da će biti što češće. Idealni uvjeti nisu dugo trajali jer je već nakon pola sata krenuo vjetar kojeg donosi delta Neretve (prema pričama lokalaca iz Sućuraja, potvrđeno od lokalaca s Pelješca). Nakon pauze kod svjetionika Sućuraj otišao sam do dućana u istoimeno naselje. Pauza za klopu i piće pa nastavak veslanja prema Pelješcu. Sada sam čak prvi put imao vjetar i valove u smjeru veslanja. Nakon sat vremena veslanja uz obalu došao je trenutak kada moram preveslati kanal između Hvara i Pelješca. Bilo je puno ugodnije nego dva dana ranije prema Makarskoj iako je bilo valova do 1 metar. Na polovici kanala sam gledao hoće li me kišni oblaci uhvatiti. Srećom, u kanalu nisu, ali kod svjetionika Lovište na vrhu poluotoka Pelješa počelo je padati.

Kiša je prestala nakon pola sata, a padala je i dok sam veslao prema naselju Lovište u kojem ću prenoćiti sljedeće 3-4 noći, ovisno o vremenskoj prognozi za naredne dane. Došao sam do prve plaže, izvukao kajak van. Kako sam se presvukao tako je došao Robert, moj domaćin sljedećih nekoliko dana. Ovaj put za moj smještaj zaslužna je Sonja, planinarka iz HPD Mosor.

Prvih pet dana bili su dosta različiti. Radost, adrenalin, sunce, vjetar, bonaca, kiša, kriza, nova poznanstava, ushićenje, motiviranost. Sljedećih nekoliko dana najavljuju jako lošu vremensku prognozu, a sljedeći svjetionik na koji idem je Pločica - hrid usred mora gdje sam mogao odveslati danas, ali vjerojatno bih zapeo na istoimenom svjetioniku 3 dana bez društva i čvrstog krova, a Jugo tek počinje.