Odlučio
sam otići sam planinariti u subotu ujutro po Medvednici. Mislio sam
dočekati izlazak sunca na piramidi iznad planinarskog doma Lipa. Da bih
došao iz Dugava (Novi Zagreb) prije Sunca na vrh Lipa morao sam krenuti
iz Planine Donje sat vremena prije svitanja, odnosno u 5:33. To je
jedino moguće tako da krenem prvim busom s Dubca za Planinu Donju
(linija 262) u 5:25. Nažalost prvi jutarnji tramvaj sa Savskog mosta
(linija 4) ili Črnomerca (linija 11) ne stižu prije odlaska busa tako da
bi morao doći na Dubec noćnom linijom 34 koja kreće sa Glavnog
kolodvora u 4:39. Nažalost prvi jutarnji bus iz Dugava (linija 220)
kreće u 4:25 što je nažalost 5 minuta prekasno kako bi stigao na tramvaj
34. Stoga moram ići na noćnu liniju 31 koja prolazi kroz Zapruđe oko
3:55. Prema tome moram krenuti iz stana najkasnije u 3:40, znači buđenje
20 minuta prije.
Drugi
bus koji kreće iz Dubeca za Planinu Donju kreće u 6:35. Do Dubeca dođem
tramvajem broj 4 sa Glavnog kolodvora do kojeg dođem busem iz Dugava
koji kreće u 5:40. Buđenje dvadeset minuta kasnije, odnosno 2 sata
kasnije od prvotnog plana kako bih krenuo iz Dubeca busem koji ide 1:10
nakon prvog. Znači odlučio sam drugi put dočekati izlazak Sunca na
piramidi iznad pl. doma Lipa.
Komedija
je bila kada sam došao u tramvaj broj 4 u šest ujutro a unutra neke tri
cure u minicama, petama i toliko šminke da pretpostavljam da su došle s
nekih narodnjaka ili tako nešto. Nisu samo one bile komedija prema svom
kokodakanju već pijani crnac koji nije mogao vjerovati koliko su lijepe
te u jednom trenutku poljubio im noge, odnosno koljena. One su se
smijale te mu govorile na engleski da je trebao izaći na stanici Glavnog
kolodvora. Izašao je stanicu kasnije pa krenuo natrag te pretpostavljam
da je azilant zbog divljenja našim curama, pijanstva u šest ujutro i
izlaska na Glavnom kolodvoru obzirom da onda ide na bus 220 za Novi
Zagreb odnosno prema Hotelu Porin gdje su smješteni azilanti.
Našminkane
i upicajzlene cure su nastavile dalje zabavljati tramvaj svojim
kokodakanjem i pričom kako se jedna nije napila uopće večeras, pa su
našle nekog dečka cimat kaj je kljucao u tramvaju preko puta njih itd.
Svi smo se rastali kod Kvaternikovog trga. Napokon sam ušao u bus 262 za
Planinu Donju odakle sam krenuo uzbrdo planinarskom stazom za Lipu u
7:00.
Planina
Donja nalazi se na visini od 315 metara iznad mora, dok je planinarski
dom Lipa na 705 metara. Planinarska staza bila je vrlo dobro ugažena u
snijegu tako da sam 2,3 km planinarske staze prešao za 50 minuta uspona.
Došavši do doma sam pozdravio domara koji je pripremao drva za
grijanje, te otišao na piramidu uživati u pogledu uz topli čaj iz
termosice. Pogled je izuzetno dobar, te možda vjerojatno najbolji na
Medvednici. Nakon desetak minuta pauze nastavio sam u smjeru Gorščice.
Nažalost od kapelice kod Lipe u smjeru zapada nije nitko prolazio ovih
dana tako da je snijeg bio ne ugažen i morao sam prtiti sam. Prema
štapovim za hodanje rekao bih da je visina snijega oko metar iako sam
propadao samo do koljena. Hodanje po neugaženom snijegu bilo je vrlo
naporno psihički, ali vremenom također fizički. Imao sam nekoliko pauza
na putu, ali na kraju sam došao do Gorščice za 2:45 minuta od Lipe.
Prosječna brzina hodanja spomenute dionice iznosila je 1,75 km/h,
odnosno za spomenuto vrijeme prošao sam samo 4,8 km puta. Visinska
razlika nije nešto posebno već se konstantno kreće oko 700 metara uz
povremene uspone i silaske otprilike +/- 30 metara.
Gorščica
je prekrasna livada s lugarnicom i još par popratnih objekata. Izuzetno
lijepo izletište iznad zagrebačkog naselja Vidovec. Došao sam među
prvima, ali odmah poslije mene je sve više planinara dolazilo iz
spomenutog naselja. Odmorio sam se nepunih dva sata uz pivicu i prženje
na suncu. Dalje sam planirao prema Hunjki, ali snijeg nije bio ugažen.
Obzirom da je bilo podne krenuo sam iako su me neki odgovarali ali
također drugi poticali jer sam mlad pa mi to nije ništa.
Krenuo
sam planinarskom stazom M1 prema Hunjki. Uskoro sam skužio da ipak nije
staza skroz netaknuta, odnosno zamjetio sam tragove krplja koje su
vjerojatno od prošlog vikenda. Osjetno je bilo laške hodati kroz takav
snijeg nego totalno netaknuti. Nakon 1:10 došao sam do raskrižja na
grebenu Medvednice. Na raskrižju se nalazi lijepa kućica za odmor što
sam napravio. Nastavio sam dalje u smjeru Hunjke iako sam mogao skrenuti
na zagorsku stranu prema planinarskoj kući Lojzekov izvor. Nakon još
sat vremena sam došao do Hunjke. Spomenuta dionica iznosti 5,6 km uz
uspon od 200 metara nadmorske visine. Greben Medvednice je blago
raščlanjen što znači da je načelno blagog uspona uz povremena spuštanja
otprilike do 20 metara visinske razlike. Ovu dionicu sam bio mnogo brži
od prethodne jer sam hodao prosječnom brzinom od 2,8 km/h. Nakon još
jedne pauze za odmor mišića uz vitamin B nastavio sam završni uspon na
vrh Sljeme. Posljednjih 135 metara uspona na 3 km udaljenosti sam prešao
za 50 minuta, prosječnom brzinom od 2,5 km/h. Snijeg odnosno staza na
posljednjoj dionici bila je ugažena tako da nije bilo problema do vrha
gdje sam popio posljednju pivu kao nagradu za uspješno završen uspon od
Planine Donje do Sljemena. U Zagreb sam se spustio autobusom od
Tomislavovog doma do Mihaljevca.
Rutu
sam mjerio GPS-om iz smartphona, a prema Google Earthu ispada da sam
prehodao 15,7 km uz ukupna uspon od 1022 metra uz silazak od 329 metara.
Ukupno sam hodao (ne računajući velike pauze) 6:35 sati. Prema tome
prosječna brzina hoda iznosi 2,4 km/h. Baš me zanima koliko će trebati
vremena za istu dionicu kada snijeg okopni.
Video snimku cijele rute u nepunih 11 minuta možete pogledati na Youtubu:
http://www.youtube.com/watch?v=Zu9ynW4nKYk
Primjedbe
Objavi komentar